Nedavno smo pisali o njenim brojnim talentima i pitali se gdje će je i koji od njih odvući.. Gluma? Književnost? Filozofija?
Do prije nekoliko mejseci maturantkinja, sada već studentkinja, naša talentovana mlada sugrađanka Mirela Salihović, za svoj životni put odabrala je dramaturgiju, i za Mravinjak.me prenosi svoja iskustva prilikom upisivanja jedne od najtežih akademija scenskih umjetnosti na našim prostorima, ASUS( Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo).
Draga Mirela, evo tebe opet kod nas :) Šta se kod tebe sve događalo u posljednje vrijeme?
- Završetak srednje škole zasigurno je na svakog od nas ponaosob ostavio veliki trag. To je ujedno i kraj jednog uzbudljivog ali i prilično napornog i nepredvidljivog perioda. Brojne uspomene, prvi padovi, zaljubljivanja, trenuci sreće i tuge koje smo djelili, su sada iza nas.
Tužno je saznanje da se nikada više nećemo družiti u istoj odjeljenskoj atmosferi, ali isto tako, treba znati da je to prirodan tok zbivanja i da nastavljamo dalje. Svako na svojoj strani. Ja sam svoju prvu studijsku godinu odlucila započeti na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Zašto si odabrala Sarajevo i dramaturgiju?
- Sarajevo mi se, kao grad, dopalo zbog svoje tople i prijateljske atmosfere koja objeručke prihvata sve one koji se po prvi put sreću sa ovim gradom. Odmah po dolasku u Sarajevo ali i na Akademiju, upoznala sam izuzetno nadarene, inteligentne i harizmatične mlade ljude koji su spremni da svojom kreativnošću i darom mijenjaju svijet i učine ga boljim mjestom za sve.
Kao pravi izbor za svoje studiranje na Akademiji, odabrala sam Odsjek za dramaturgiju. Smatram da ću na tom Odsjeku moći pokazati svoju kreativnost u domenu pisane riječi ali i talenat za režiju i glumu. Pored ovog odsjeka, na Akademiji postoje i : Odsjek za glumu, režiju i produkciju i menadžment u okviru scenskih umjetnosti.
Da li su pripreme bile teške?
- Priprema za polaganje prijemnog ispita podrazumijevala je poznavanje dramskog i umjetničkog štiva koje je od značaja za željeni Odsjek i nekih filmova u bosansko-hercegovačkoj ali i svjetskoj kinematografiji. Svaka priprema traži od nas posvećenost i odricanje ali i osnovno oružje za postizanje željenog uspjeha. Samopouzdanje.
Da li si imala tremu?
- Trema je bila prisutna ali samo u maloj mjeri. Pozitivna trema tj uzbudjenost pred neki važan dogadjaj je sasvim u redu. To uzbudjenje nas pokreće da mislimo i postignemo bolje rezultate u onome što radimo ali postoji i ona negativna trema koja nas sputava i čini da se osjećamo loše i nesigurno.
Trudila sam se da tu tremu suzbijem i da u meni bude prisutno samo to " pozitivno " uzbudjenje.
Kako je tekao prijemni ispit?
- Kao prvi dio prijemnog ispita na mom Odsjeku bilo je potrebno napisati esej na jednu od ponudjenih tema, zatim odgledati jednu filmsku adaptaciju i napisati njenu analizu. Dok je drugi dio ispita podrazumijevao razgovor sa stručnim licem odnosno psihologom i na kraju sa umjetničkom komisijom. Svaki dio prijemnog ispita u kandidatima provjerava jednu od karakteristika koju kandidat mora da posjeduje da bi studirao na tom Odsjeku.
Kako si se osjećala dok si čekala rezultate?
- Bila sam sigurna da sam dala sve od sebe i to me je ohrabrivalo.
Koja ti je bila rezervna varijanta u slučaju da ne prođeš?
- Naravno da bi Akademija i tad bila moj izbor, sve do onog trena kada je konačno ne bih upisala. Ali me pored scenske umjetnosti takodje interesuje i psihologija. Tako da, mislim da bi fakultet za psihologiju bio moja rezervna varijanta.
Da li te brine odlazak iz rodnog grada i navikavanje na novu sredinu?
- Nedostajaće mi sredina u kojoj sam odrasla, stekla prijatelje, naučila prve važne životne lekcije i naravno počela da sanjam svoje velike snove. Ali sam potpuno svjesna da takve snove ne treba samo sanjati, treba ih početi zivjeti. A sigurna sam da odlazim tamo gdje ti snovi imaju šansu da postanu realnost. Brzo se privikavam na novu sredinu i ljude u njoj, tako da mislim da mi to neće biti problem.
Kakvi su dalji planovi vezani za tvoje stvaralaštvo?
- Imam zaista mnogobrojne planove. Prvi sam već donekle uspjela da ostvarim. U četvrtak, 09.avgusta na Cetinju imaću promociju svojih djela odnosno predstavljanje nekih svojih rukopisa. Naravno da na tome neću stati. Moj cilj da i dalje pišem i objavljujem svoja djela i da po svom stilu pisanja budem prepoznatljiva. Takodje, ono sto mi je već dugo vremena skrivena želja, jeste da se oprobam i u muzičkom izvodjenju nekih pjesama kao i kreiranju svoje modne linije. Ništa od toga mi ne djeluje nedostižno i smatram da uz naporan rad, odricanje i malo sreće čak i najveći snovi postanu stvarnost.
Šta bi poručila budućim studentima?
- Moja poruka budućim studentima jeste ta da nikad ne odustaju od onog što ih čini srećnima i što od njih ne traži da se mijenjaju već da budu ono što oni stvarno jesu. Da za velike stvari budu spremni uložiti svoje vrijeme, rad i sebe.
Najbitnija stvar jeste da budu svjesni svojih kvaliteta ali i nedostataka i da te nedostatke oblikuju kako bi i oni polako postali njihove prednosti. Ne treba se bojati novih stvari a ove čije je vrijeme na izmaku snaga treba čuvati da posve ne izblijede.
Kako provodiš ove vrele ljetnje dane?
- Iskreno, ne osjećam bas tu atmosferu ljeta zbog brojnih angažmana, snimanja, fotografisanja, pisanja naravno i priprema za predstojeću studijsku godinu. Valjda je to uvod u svijet kome se još uvijek posve ne predajem. Svijet odraslih. Zadržati dijete u sebi biće jedan od mojih najtežih zadataka ali i izvor najveće radosti onda kada nešto u svijetu odraslih zakaže.
Draga naša Mirela, mi ti želimo mnogo sreće na tvom putu, i zadovoljstvo nam je što smo jedni od prvih koji su imali čast pratiti te od samog početka. Tu smo, i sa radošću čekamo da ponovo pišemo o tvojim poduhvatima.
- Hvala dragom Mravinjaku, koji ostaje dosljedan sebi, pruža podršku nama mladima i daje nam prostor u kome ćemo se pronaći što kao autori , što kao vjerni čitaoci.
Autor: Jelena Vukić
Foto: Privatna arhiva
_2.jpg)
-200x200-rez.jpg)
