OSTAVITE ME NA MIRU SVI!!!

" Vidi kako ti je neuredna soba, zašto si se tako obukao/la, zašto jedeš to za doručak, vidi na šta ti liči kosa, kad si mi posljednji put pomogao/la da usisaš, makar svoju sobu??

Ko su oni ljudi sa kojima si po čitav dan ??!!

Čija su to djeca? "..   

I tako daljeeeee, i tako daljeeeeee...

Zvuči poznato?!

Do nedavno, skoro čitav tvoj život bio je u rukama roditelja. Od toga kada ćeš da ustaneš, šta ćeš da doručkuješ, da li se umio i oprao zube, šta ćeš da obučeš, šta ćeš tog dana da radiš..

To je sasvim ok. Roditelji podižu svoju djecu, i umjesto njih donose odluke jer su djeca nedovoljno zrela da to rade sama..

Vrijeme prolazi, i djeca rastu..

Iako se  velikoj većini roditelja  to dešava pred očima, postepeno, malo njih uspijeva da nađe pravi način da se izbori sa svim tim silnim promjenama i da shvati da u kući više ne žive djeca nego TINEJDŽERI(čitaj: mladi ljudi koji većinu odluka mogu donositi sami, pogotovo sve gore navedeno!!!)

Dakle, roditeljima treba vremena da se prilagode „novom“, odraslom članu porodice, a tebi je takođe(htio to da priznaš ili ne) potrebno vrijeme da se navikneš na  „novog/u“ sebe i sve promjene koje ti se dešavaju. Treba to sve uskladiti, i to nije nimalo lak zadatak..

Tada počinje vrijeme, najblaže rečeno nerazumijevanja i burnih reakcija. Da budemo pošteni- sa obije strane. Ako je za utjehu( ko god da čita, tinejdžer ili roditelj(mada je ovo sajt za tinejdžere)), proći će..

Svađe su česte, razlozi razni.. Kao što  smo već pomenuli:loše ocjene, neuredna soba, „neodgovarajuće“ društvo, vrijeme povratka kući poslije izlaska, izbor garedrobe, TVOJ izbor, frizure, ne daj Bože šminke u školi,.. Da nastavim?

Ti bi da budeš svoj čovjek, da se poslije toliko godina brige i kontrole svakog djelića tvog života, „odvažiš“ da neke stvari uzmeš u svoje ruke.. Kao na primjer, izbor  farmerki, ili krofne za doručak.. WOOOOW.. Mozda pogriješiš pa uzmeš krem umjesto džema!!! Da,da, tebi smiješno, roditeljima strašno..

Ti bi da sitnim koracima uđeš u svijet odraslih.. I tražiš samo da te puste..

Roditelj, koji je s' druge strane godinama brinuo o svim, bukvalno svim aspektima tvog života, teško podnosi promjenu, i što je najvažnije, plaši da te pusti da budeš samostalan jer ćeš možda pogriješiti i time dovesti sebe u opasnost.

Možda ćeš se povrijediti, možda će te povrijediti, krenuti stranputicom..  To je onaj momenat kada roditelj zaboravlja da je nekada bio tinejdžer i da je vrlo slične bitke vodio sa svojim roditeljima..

Roditelj mora imati povjerenja. Pa valjda je na tome radio sve ove godine?! Iako im je teško, roditelji moraju svoju brigu držati za sebe, u mjeri u kojoj mogu,  da tebe ne bi previše opterećivali, ali ti i dati do znanja da su uvijek tu, za slučaj da stvarno negdje pogriješiš..

To je balans koji je teško postići. Obije strane moraju da rade na tome, da bi burni period bio uspješno prevaziđen i da bi ste kasnije u životu opet bili bliski i u dobrim odnosima.

SAVJET ZA RODITELJE:

Pustite „novog „ člana porodice  da učestvuje u donošenju nekih kućnih odluka, dajte mu osjećaj važnosti i ravnopravnosti, ne omalovažavajte njegove ideje i stavove i nalete filozofskih misli. Pomozite mu da raste i razvija se u svom smjeru, čak iako vam se roze pramenovi ne dopadaju, ili su rupe na farmericama prevelike. Budite tu, više nevidljivi nego nametljivi, stub povjerenja koji je uvijek tu.

Smanjite pridikovanje, povećajte razumijevanje. Jer, vjerujte, koliko god ste vi uplašeni kao roditelj sto vam dijete ide u “veliki „ svijet, djetetu je još gore, jer treba da dokaže i vama i sebi da je odrastao i spreman!

SAVJET ZA TINEJDZERE:

Pokušajte da svoje stavove i želje izražavate na manje agresivan način, makar saslušajte šta vam roditelji govore, pa uz staloženo objašnjenje uradite po svom. Ne ljutite se na majke i očeve što brinu, što su dosadni, što ne razumiju ovo novo vrijeme, i sve cool aplikacije, i cool izraze. Oni su vaši roditelji, i koliko god se vi opirali, i rasli, oni će o vama brinuti dok su živi. Jer to je posao roditelja.

Autor: Jelena Vukić