ŠTO DA RADIŠ KADA SE RODITELJI SVAĐAJU?

Nekada su roditelji smireni kada se ne slažu. Daju jedan drugome šansu da se međusobno saslušaju i da razgovaraju.

Međutim, mnogo je situacija kada rasprave izmaknu kontroli i stvara se veoma neprijatna atmosfera..

Tada se može dogoditi da prerano zaključujemo o odnosu naših roditelja, da se pitamo vole li se oni uopšte kada se ovako svađaju?, da li će se sada razvesti?

Rasprave i prepirke ne moraju uvijek da znače najgore. Uglavnom se na taj način isprazne, pogotovo ukoliko su imali loš dan na poslu, ne osjećaju se dobro ili su pod velikim stresom..

Uostalom, kao i tinejdžeri, i roditelji ponekad viču, plaču, govore stvari koje ne misle ,  u trenucima kada se osjećaju loše..

Ok je da se roditelji ponekad svađaju.

Normalno je da različiti ljudi imaju različite emocije, mišljenja ili pristup stvarima. Razgovor o tim razlikama je prvi korak ka riješenju problematične situacije. Ljudi u porodici bi trebalo da budu sposobni da kažu jedni drugima što osjećaju i misle, čak i kada se međusobno ne slažu.

Veliki broj ljudi koji žive zajedno se raspravljaju oko sitnica, oko različitih načina na koji rade neke stvari..

Ponašanje roditelja za vrijeme rasprave djeci obično postaju model ponašanja  za rješavanje problema u budućnosti.

U većni slučajeva, rasprave su brzo završene , roditelji se međusobno izvinjavaju i mire, i život nastavlja da teče svojim normalnim tokom..

Ponekad svađanje preraste u rat

Ponekad kada se roditelji svađaju, stvari izmaknu kontroli. Previše se viče, vrijeđa, izgovaraju se grozne stvari.. Ponekad svađe odu toliko daleko da se čak i fizički obračunavaju, guraju, bacaju stvari po kući, ili čak tuku. Stvara se neprijana atmosfera za život gdje su djeca najveće žrtve a roditelji potpuno nesvjesni posledica koje njihove nekontrolisane rasprave ostavljaju na okolinu.

Što tada da radiš?

Teško je kada čuješ da se roditelji svađaju. Užasno je kada vidiš da oni koji treba da su ti primjer lijepog ponašanja, kulture, samokontrole, gube tlo pod nogama i ponašaju se grozno.

Koliko ti to smeta, zavisi i od toga koliko se često dešava, koliko glasni budu i da li to rade i pred drugim ljudima..

Prirodno je da brineš o njihovim osjećanjima jer vidiš da riječi koje izgovaraju mogu jako da povrijede ili čak dovedu do ogromne ljutnje , pa čak i do fizičkog obračuna.

Sve ovo može imati uticaja na tebe. Možeš biti tužan, preosjetljiv, dobijati napade mučnine ili čak i nesanice..

Ukoliko primjetiš da lošije jedeš, spavaš, popuštaš u školi, bilo bi dobro da potražiš pomoć.

Pogotovo je loše ako si ti tema rasprave, tvoje ocjene ili neuredna soba. Moraš znati da njihove svađe nisu tvoja krivica. Roditelji kriveći jedno drugo za sve i svašta, vrlo često posegnu za djecom i dječijim ponašanjem koje je obično posledica vaspitanja roditelja sa kojim provode više vremena, pa ga krive i za to.. Znaj da ti nisi kriv!

Ukoliko osjetiš da stvari gube kontrolu, možeš da pokušaša da razgovaraš sa njima. Oni možda ni ne znjau koliko te njihove svađe potresaju i koliko loše utiču na čitav tvoj život. Ukoliko to ne upali, možeš da pokušaš sa nekim drugim članom porodice u kog imaš povjerenja, na kraju tu su i školski psiholozi koji uvijek mogu da pomognu.

Neko sa strane može drugačije sagledati situaciju i ukazati tvojim roditeljima gdje je problem i što treba da rade kako bi prestali sa ponašanjem koje šteti čitavoj porodici. Za ovo je potrebno vrijeme i strpljenje, ali ukoliko postoji želja da porodica opstane, rezultati su uglavom pozitivni.

Ukoliko ti se roditelji po nekad  svađaju, nemoj da brineš. Nijedna porodica nije savršena.Čak i u najsrećnijim domovima se događa da nastanu problemi i da ih roditelji malo žustrije rješavaju. Bitno je da se o svemu otvoreno razgovara i da se situacije i problemi rješavaju, a ne nagomilavaju. Nakon razgovora, obično se dođe do dogovora i rješenja i stvari se brzo vraćaju u normalu.

Nije lako biti dio porodice. Svako mora da bude uključen, da se prilagođava i trudi se da svima u zajednici život bude ljepši. Ako se i dogodi nesporazum, on se riješava  i to je ok. Sve je to dio procesa u kojem učimo da se prilagođavamo jedni drugima, kako u porodici tako i u svim budućim drugarskim, poslovnim ili emotivnim vezama u životu.

Sa teenshealth.org prilagodila Jelena Vukić