Da je nekada bilo drugačije vrijeme, slažemo se. Da li je bilo bolje ili gore, hmmm... Ono što je sigurno je da su se svi mnogo više kretali i bavili sportom(bar tako kažu), a da toga nisu bili ni svjesni..
Između dvije vatre i lastiš, čini mi se, bar po priči ljudi sa kojima sam ragzovarala, bile su sigurno dvije najpopularnije igre za djecu, prije 30tak godina..
Dakle, u nedostatku telefona, televizora, tableta, itd, našim roditeljima nije trebalo mnogo da bi u školskom dvorištu napravili dobru zabavu.
Lastiš.
Za lastiš je bilo dovoljno da imate nekoliko metara lastiša , širine barem 1cm i nekoliko drugarica. U nedostatku drugarica, stolice ili čak i bandera bile su odlično društvo.
Postojalo je nekoliko igara, „prstići“ na primjer. Tu su djevojčice držale lastiš prvo sa 4 prsta, pa se u svakom krugu broj prstiju smanjuje. Preskakalo se nogom uz lastiš, ili suprotnom nogom, zavisi od dogovora igrača. Mogla je da igra jedna djevojčica, a moglo ih je biti i 2,3,4, koje skaču,
i još toliko koje drže lastiš.
-„Bilo je prelijepo gledati sve te djevojčice koje u istom ritmu preskaču prepreke, tako uvježbane i sigurne“-kaže jedna baka, koja je svakoga dana čekala svoju ćerku (sada mamu jedne 4.takinje) da završi partiju posle škole.
Bila je i druga varijanta gde su djevojčice lastiš prvo držale oko članaka, pa oko koljena, zatim butina ispod pazuha, pa vrata! Sve te nivoe je trebalo preskočiti, a naravno ona djevojčica koja uspije preskočiti ovu posljednju je bila "glavna" u društvu!
„Moja ćerka je mogla toliko visoko da digne nogu, da za nju nije bilo prepreka, toliko se uvježbala da je i špagu savladala za čas. Čak ju je i napravila nedavno da pokaže svojoj ćerki koliko je sport važan , čak i posle toliko godina..“-nastavlja baka Dragica.
A kada su se igrali svi zajedno, „između dvije vatre“ je bila omiljena igra.
Djeca se dijele u dvije ekipe, sve se odigrava na obilježenom prostoru za fudbal ili se kredom nacrta nešto nalik na teren. Sa svake strane su kapiteni , a igrači obije ekipe se nalaze na sredini terena. Kapiteni loptom poušavaju da pogode nekoga od protivničke ekipe sve dok svi ne poispadaju.
Draž je bila u biranju najboljih i najačih bacača i u konstantnom trčanju, okretanju, igranju po terenu kako bi se lopta izbjegla..
Jedna Vesna se sjeća, da nije baš bilo prijatno kakda te fudbalska lopta pogodi u glavu, ali da su se svi međusobno dužili i smijali, i što je najvažnije kretali i trčali dobar dio slobodnog vremena..
Mi im možemo vjerovati na riječ, stariji su znaju bolje.
Ja mogu da obećam da ću da probam lastiš, i da javim utiske, pa ako mi se svidi i ne proglase me totalno ludom, možda ova stara igra koje su naše mame obožavale, opet oživi :)
Ako neko od vas bude probao, neka nam pošalje utiske , slike, video, objavićemo sa zadovoljstvom.
Autor: Marija Rainbow unicorn :)
-200x200-rez.jpg)
