Mediji nas svakodnevno bombarduju savršenim tijelima, nevjerovatnim pričama o gubitku kilograma na ovaj ili onaj način, najuspješnijim dijetama ikada..
I onda mi, jel, željni da makar malo zaličimo na savršenstva sa reklama, upadamo u zamke raznoraznih, mesečevohronozatridana9kgmanje dijeta..
I šta je rezultat?
Ništa.
Eventulani gubitak vode u prvih nekoliko dana uslijed drastično smanjenog unosa iste, i naše oduševljenje, a onda periodi odricanja , gladi, nervoze, nezadovoljstva jer se stanje na vagi ne mijenja.
Onda ide , „E sad ću da jedem da nadoknadim svo ono gladovanje koje nije imalo nikakvog smisla“, pa tu dodamo još koju kilu..
A sve to jer prosto odbijamo da mislimo svojom glavom, da slušamo svoje tijelo..
Evo na primjer: Kako bebe jedu? One su uobročene(uglavnom).
A šta to znači?
Pa, to znači da je nauka do sada utvrdila da bebe treba da jedu na otprilike tri sata.
Tri sata pa obrok, tri sata pa obrok. I one su site, ništa u međuvremenu ne grickaju, nisu nervozne i ne goje se..
Na ličnom primjeru ću vam reći da je najdjelotvornija stvar za naš organiznam, pa onda i za fizički izgled(kad se sve već vrti oko toga) da upravo primjenimo primjer beba.
Mi treba da se uobročimo. Dakle, da imamo tri glavnaa obroka dnevno, i eventualno još dvije užine.
Kao što smo već pominjali u članku „Doručak, moj najbolji drug“, doručak je najvažniji obrok. I treba da bude najobimniji.
On nam je rezervoar snage za čitav dan. Što bolje doručkujemo, manje ćemo biti gladni, duže ćemo biti siti. Taman da nas drži do ručka uz eventualno voće između. Organizmu dajemo gorivo koje će da troši do narednog obroka.
Onda ide ručak, manje obiman i sa manje hljeba(ako možete), popodne užina(kafa, možda čak i slatkiš ) i večera( meso, salata, sendvič).
Ono gdje smo u većoj prednosti u odnosu na bebe je naša potrošnja unesenog. Mi imamo mogućnost da trošimo ono što pojedemo. Šetajmo umjesto da svuda idemo kolima, penjimo se pješke a ne liftom..
Kada čovjek uspije da stvori jedan ritam obroka, jedan balans unosa i potrošnje, da to nekako u glavi osvijesti i napravi prirodni kalkulator, neće morati da misli o tome što će i koliko jesti, a najmanje će se opterećivati dijetama.
Nema frustracija, jedemo sve samo u normalnim količinama i u mjeri u kojoj mislimo da ćemo biti u stanju da iole potrošimo.
Na primjer: vikend je, burek za doručak, šetnja gdje god od sat, sat ipo, riba, meso, salata za ručak i neka lagana večera, i nemate brige.
Po kući malo gimnastike dok spremate sobu, usisate ili đuskate uz omiljenu pjesmu i eto ga!
Pojedeno se troši, vi ste siti i zadovoljni.
Loš primjer: vikend je, burek za doručak, vraćanje u krevet do ručka, uz grickanje uz tv, pa ručak sa tonom hljeba i masti, pa odmor, pa onda kafa i još koji sat sedenja pa večera od 4 sendviča i dvije kesice čipsa uz film i čaša dvije nečeg gaziranog..
Ne kažem, čovjek treba da da sebi oduška i da se povremeno zadovolji i čipsom i koka kolom ali život bez ritma, reda, pun loših namirnica uvijek i svuda, dovode do loših rezultata.
Oni onda vode na dijetu, dijeta na nervozu i frustraciju.. Sve sam vam već rekla..
Dakle, uobročenost, umjerenost, potoršnja i bićete fit. Zdravi, snažni i zadovoljni.
Ovo pričam iz ličnog iskustva. Ma sve sam probala. I jedino je ovo dalo efekta na duže staze.
Treba strpljenja. Tijelu treba vrijeme da uhvati ritam ali kada se to dogodi, vi više razloga za brigu nemate.
Jer onda ovo postaje način života, potpuno prirodan i neopterećujuć, dok su dijete toliko naporne da od njih odustajemo vrlo brzo i vraćamo se haosu iz kog smo htjeli da pobjegnemo.
I još nešto. Da ne bude da nisam sve rekla. Nema gaziranog svaki dan, samo ponekad! Nema čipsa i smokija, i drugih zezalica. O bombonama da ne govorim! Hranimo se zdravo i sa što manje namirnica sa takozvanim praznim kalorijama, koje ne zasite a jedino što posle njih ostaje je salo na stomaku.
Njih ostavljamo za posebne momente uživanja uz film, ili izalzak sa durštvom na pizzu, ili burger,(svako ima dušu da ponekad zgrieši) kada se možemo častiti nekim „junk foodom“.
Ovo ostalo vrijeme trudite se da jedete što prirodnije, jer je zdravije i rezultati će biti vidljivi. Ako želi, čovjek se lako odrekne lošeg koliko god ukusno bilo, zarad dobrog i zdravog.
Treba samo odlučiti i krenuti i vaše tijelo će vam pokazati zahvalnost!
Srećno!
Autor: Jelena Vukić
-200x200-rez.jpg)
